Krešo's blog
16.10.2007., utorak
Tose Proeski R.I.P.
|
Meni hvala ni jedno Nikad nisi mi rekla da mene si se odrekla ni kojim znakom niti pogledom ni dahom da sam nekad ti znacio bar tren Tvoj kad sam bio jedan san tad samo snio sne za nas danas kad odlazis neces da izustis rijec Meni hvala ni jedno sto sada cutim, tiho sapcem nemo patim bol da skratim Meni hvala ni jedno sanjam proslost, a sat stao uklet usud po meni pao Meni hvala ni jedno kad vec ides vec je vreme dusi mojoj smrtno breme meni hvala ni jedno Meni hvala ni jedno ni jedno bravo kad sve sam dao sto sam te na smrt milovao Meni hvala ni jedno za gorko vreme ako svene a bez tebe i bez mene Meni hvala ni jedno ni jedna rijec ni koji osmeh pohvala jedna, pa ni podstrek ja te volim ni jedno Ruku nisi mi dala plasila se da bi pala da l' da se smijem, il' da placem ili boli me jos jace sto bi sada marila Nemam nedoumice sapni mi bar, kazi u lice danas kad odlazis neces da izustis rijec |
12.09.2007., srijeda
It's complicated!
|
Yes it is! Ljubav? Da i to. Ali žene, što ste vi komplicirane!!! Zašto vas je Bog takvima ucinio. Ili mozda samo nju? Ma nije samo nju, nije ona bas tako posebna. Osim, naravno, meni. Zasto se vi lakse naljutite nego mi muski? Zasto uvijek pokusavate od muhe napraviti slona? Zasto sutite kad niste u pravu pa opet mi ispadamo krivi? Zasto mi uvijek ispadnemo krivi? Vjerujem i znam da je svaka cura drukcija u svojim razmisljanjima, ali tako tesko bilo koja prizna da nije u pravu. Zanima me da li bih si napravio uslugu da mogu malo ući u ženski mozak ili bi mi se zavrtilo (u mojoj glavi) od silnog košmara tamo. Nikad ne znaš na čemu si. Kod mene znaš, možda ne točno što će se dogoditi slijedeće, ali znaš što ja osjećam i što sam spreman učiniti kada volim. A kad volim onda stvarno volim. I ljubav je divna, ali ljubav se gubi. Bar tu u ZG-u. Ljubav je uvelike zamijenjena interesom. Interes i ono što on donese ja ne mogu poistovjetiti sa srećom. Vrlo teško. Znam da ne postoji nikakav jednostavan recept za harmoničnu vezu, a nije ni ona vjerojatno najzdravija (treba se malo pokefati s vremena na vrijeme), ali za interes je recept prejednostavan i preglup - novac. Znači nešto (pa ne bih ja uzalud tražio veću plaću), ali ne smije biti kriterij za odabir partnera. Jednostavno ne smije. Samo što kod mene to uopće nije nikakav uzročnik problema. Problem je u vama (njoj) - pa nije valjda u meni:). Ili mozda ipak je? Ako pitate nju - da, naravno da sam ja kriv! Uvijek! Muško sam, što mogu! |
08.09.2007., subota
Long time no see...
|
... again! Jednostavno nemam vremena. Ovaj novi posao, OK nije više ni tako nov, pola godine sam već tam, prilično mi oduzme vremena i volje za pisanje bilo čega drugog. Čitanje maila, novosti i malo druženja po Facebook-u. Ne pamtim ni kad sam zadnji put pogledao neki film na kompu, a imam ih blizu 100. Trebam li malo više vremena za sebe? Naravno. Ma bit ce i toga. Ljeto je brzo prošlo, bilo je baš dobro, kratko ali slatko. Još jedna destinacija na Mediteranu je apsolvirana, vidjet ćemo što je slijedeće. A ljubav? E to je duga, preduga priča. U slijedećem postu ću si malo olakšati dušu bez obzira čitao to tko ili ne. Do tada: "Necu da prosim za komadic srece i necu da prosim jer ljubav me nece" |
01.05.2007., utorak
Prvomajski post
Evo baš je danas taj famozni prvi maj, ali ja ga necu spominjati vise, dosta mu je sto se nasao u naslovu (osim sto mi je bilo cudno ne spajati ponedjeljak s blagdanom koji pada na utorak, ali budem se priviknuo do...). Bas trazim na netu neke dobre audio knjige tako da ne moram citati nego fino slusam. Jesam li lijen? E pa jesam. Nekad. Nekad nesto i napravim. Volim setat, ne sam. Danas se ja tako secem, ne sam, i bas se nabrijao na neke deserte u jednom zdravljaku u Zajinoj (nema reklame  ). Ima tamo svega - pita, kiflica, torti, kolaca itd. Hodamo mi prema tamo i ja samo pricam o tome kako je veliki izbor, da nemam pojma sto cu jesti, kad ono na vratima obavijest: "POSTOVANI NE RADIMO DANA 30.04.2007., VIDIMO SE 02.05."A ne, ne vidimo se. Ne nikad vise, ali sigurno ne 02.05. Nije bas usput, ali budem isao probati nekolicinu njihovih delicija pa javim rezultate. Pocela je sezona krizmi, rostilja i svadbi. Kumstvo na krizmi sam vec obavio, par rostilja vec popapao, a na prvu od 4 svadbe idem u subotu. Ostale su u lipnju i sve je to divno, krasno, ali i skupo. Ne samo njima, nego i meni. Evo sad za ovu krizmu sam ja potrosio 500 EUR (nije sve samo poklon nego i put itd.), ajde kupio sam kumcetu novi komp, po meni super poklon, ali i kosta. Da ne pricam o ukupnim darovima za te svadbe, a otkud? Ja ne kuzim otkud ljudima lova da budu non-stop na cugama, non-stop na cesti (gorivo i auto i sl.), vikendima na moru, po vecericama - sve ja to volim, ali priustim li si to par puta morat cu na poslu gablati slanac. A nemam bas malu placu. Glavu gore, malo pripazim na financije, ali moram i uzivati u zivotu, jel tako?    |
25.03.2007., nedjelja
Nastavak
|
Ok, možda je prošli post bio malo prekratak. Zblokirao sam se, namjerno! Sve je to što bi kad bi i bi li uopće! E da, baš sam sretan što smo danas pobijedili Makedoniju. I što smo jučer dobili Amere u vaterpolu. I sretan sam zbog puno stvari. Zašto ne bih bio? Zbog nekih sam i tužan, ali koje je pravo mjerilo? Zašto ne bih uvijek bio više sretan nego tužan. Mislim da to i nije preteško za postići. Samo kad se dešava neko sranje čovjek uvijek misli samo na to, a da malo pogleda oko sebe vidio bi da ima i ljepših stvari u okolini ili bi vidio da ima i tužnijih ljudi i zbog toga bio sretan. Sebično? Neeee!!!! Naravno da treba pomoći svakome koliko se može, ali ako ja ne budem sretan i vedar teško da ću nekog tužnije oraspoložiti. Agree with me? Pitanje za vas - na koje sve načine pomoći ljudima, posebice sad u vrijeme korizme? Zanima me što vi radite po tom pitanju. |
NEMA..
|
Kako sam napisao tako sam obrisao, na kraju silnih nema ostalo je samo jedno NEMAM. Da, nemam hrabrosti. |
23.02.2007., petak
Skijanje, odnosno ne
|
Zadnjih 8 godina ne propustam jednotjedno skijanje u Alpama, Austrija ili Italija, svake godine na drugo skijalište. Obožavam taj sport. Ove godine sama pomisao o skijanju postala je problem. Prvenstveno financijski. I tako od 10. mjeseca. Sva sreca pa u sijecnju nije bilo previse snijega pa se lakse izdrzalo. Uslijed spomenute promjene posla, doslo je do novih mogucnosti za odlaskom na svjezi, planinski zrak. Godisnji odmor je tu, cak sam nasao i lovu. Sav sretan, krenuo s pripremama, malo na jogging i sl. Odjednom, 6 dana prije polaska, mene zaboli glava, grlo, izmjerim temperaturu - 38,7 °C. Mislim si ja proci ce za 2 dana, odmaram, pijem puno caja, par tabletica i tako. Drugi dan je pala temperatura, cak je i glavobolja oslabila. Ali grlo boli, reze. Ma dobro, proci ce. Treci dan jos nista ne prolazi, tesko mi je bilo gutati, uzas. Slijedeci dan, zovem ja doktoricu. Guzva, ne moze me primiti. Mene i dalje grlo razara. Odem jucer ujutro, dobijem antibiotike i navecer se osjecam cisto OK. Međutim, kao moram mirovati i ne smijem nigdje ici. Moji decki idu ujutro i najradije bi dosli po mene da idemo. Ali ne, mene bas sad mora uhvatiti. A hebiga. Iako mislim da bi mogao i gore mirovati par dana, a onda par dana odskijati i to je to. Ajde bok, idem ja malo tugovati... |
21.02.2007., srijeda
300 dana
|
Opet ja, nakon dugih, točno 300 dana, nejavljanja. Znam da nisam nikome falio, ali svejedno sorry. Ima milijun stvari u mojoj glavi, a opet mislim da necu biti hrabar sve napisati. Promjenio sam posao, dobro, nisam još, ali budem next week. Dao sam otkaz u firmi radi puno bolje ponude od konkurencije, 50% veća plaća, puno bolje šanse za napredovanje i daljnje školovanje itd. Davanje otkaza nisam, do sada, imao priliku iskusiti (tek sam 3 godine zaposlen), ali bilo mi je vrlo cudno. Mlad sam i stoga svjestan da u modernom businessu (odnosno kapitalizmu) ne moze covjek sjesti na jedno radno mjesto i tamo docekati penziju. Nije ni to lose, za one koji nisu bar malo avanturisti, ali tesko da ce nesto vise napraviti u zivotu. Mozda to nije ni bitno, ali eto my opinion. E da, dam ja otkaz, pismeno - mailom na 10-ak adresa i odnesem fizicki direktoru i pocnem se osjecati malo cudno. Zbunjeno, prije svega, je li to to? Nikad ne znas kamo ides, sto ce te docekati i sl., ali isto tako ne znam kako ce biti na sadasnjem radnom mjestu za 2 godine. Uglavnom cudan osjecaj. E to je bilo prije tocno 20 dana. Vecina ljudi u firmi (99%) misli da sam napravio hrabar, ali i pametan potez. Samo je jedan covjek bio protiv mog odlaska, direktor. Ali on me pokusao zadrzati samo rijecima. Od toga se ne zivi direktore. Malo kasnije je nastala i prava borba za mnom. Dobio sam ponudu s jos jedne strane, ovi stari isto nesto poceli nuditi. Trazena roba - e to je dobar osjecaj. Budemo vidjeli kako ce se stvari odvijati, a ja se nadam da cu vas, moji dragi blogeri i predragi lurkeri izvjestavati o tijeku dogadjanja. Na novom poslu ce biti puno manje vremena za dokolicu, ali internet je svuda oko nas pa cemo naci koju minutu za post na blog. E da kad smo vec na postu da vas podsjetim da pocinje korizma upravo danas (pocela prije sat vremena) i moj savjet je: nemojte se nicega odricati, budite samo bolji prema svima oko sebe i dalje. A ako se necega vec odreknete potrudite se da to dodje u ruke onima kojima je potrebnije nego vama. Ups, sad sam shvatio da vise ne zvucim kao mladi yuppiji - ma sto im god to znacilo. |
28.04.2006., petak
Skužila je...
|
E da, moja draga je skužila da i ja imam blog. I sad negdje ovo čita i smije se. A kaj sad? Pa nije me sram, valjda će ostaviti kakav dobar komentar. Inače sam imao nekih problema s poslom u zadnje vrijeme, ali se sve polako i uspješno riješava. See you.. |
18.03.2006., subota
Opet ljubav na tapeti
|
Da, nažalost, opet sam u nekoj depri. Ne kužim zašto je tolika razlika u mom ponašanju kad mi "cvjetaju ruže" i ovako kad sam u nekom nedefiniranom, lošem stanju. Ono jučer ili prekjučer kad je sve bilo ok mogao sam se pješke na kraj svijeta, mogao sam bezbrižno raditi svakodnevne probleme, a danas nakon sinoćnjeg "fajta" samo blejim u ovaj monitor i tipkovnicu kao da su dva moja najbolja prijatelja. Ne da mi se nigdje, a ne da mi se ni biti tu. Nismo se čuli cijeli, nebitno, ali čudno. Čudna je ona "biljka", totalno drukčija od ostalih, pa zato ju valjda toliko i volim. Totalno je nekonvencionalna, samo svoja, ponekad me to jako povrijedi, ali ona se ne mijenja. Kad bi bar malo mogao prodrijeti u njenu glavu, da saberem njene misli, da vidim o čemu se tu radi. Međutim, ne mogu svaki put sve analizirati, trebao bih se malo opustiti. Pa eto, malo ću ipak pustit koji dan da se smirimo. I ona i ja. Javim daljnji tijek, valjda... |
10.03.2006., petak
Blog na blog
|
Dugo me nije bilo. Opet! A potaknuo me Kazo iz Bitangi i princeza. Serija koju inače ne pratim, slučajno mi je ostala u pozadini na ekranu i ja cujem kazo.blog.hr. Pa rekao sam sebi: "Krešo, zaboravio ti na svoj blog." A što ćeš! Zaboravio sam ja i na neke važnije stvari. Zanimljivo je kako čovjek kad se zaposli izgubi neke vrijednosti koje su prije bile normalne. A ne mogu reći da imam puno manje vremena, imam normalno radno vrijeme, rijetko kad ostanem duže i ostane mi pola dana za puno drugih stvari. Ali ja od svega napravim ništa. Dobro nije baš ništa, ali nije baš ni puno korisno. Npr. htio bih nešto dobro pročitati; neki roman. Htio bih možda neki klasik jer i ono sitno lektira što sam pročitao već sam zaboravio. Pa ako netko uopće dođe do ovog bloga nek mi u komentaru nešto dobro preporuči. Mislim ja bi se malo i uzdizao, ali stvarno nemam nikakvu potporu. Pa dajte malo potpore. Idem sad pa se vratim brzo. Obećajem! |
24.06.2005., petak
Nakon svih ovih godina
|
Ne, nisam bio na koncertu Bijelog Dugmeta prije 2 dana. Stavio sam ovakav naslov jer se fakat dugo nisma ulogirao da nešto upišem. A danas dosadno na poslu, petak je. Iako, sudeći po uobičajenoj shemi, petkom posao dođe oko 14h pa: "ostani ti malo duže, to se mora danas završiti, ne smijemo čekati ponedjeljak..." Navikao sam se već na to, a i općenito na posao, nije mi se teško dignuti ujutro iako spavam jako malo. Kad uhvatim 6 sati sna to je pravi odmor. A kad smo već kod odmora, gdje se ide ovo ljeto? Ja sam baš sad sav u traženju aranžmana, gledam Tunis, Tursku ili južni Jadran. Dajte neke preporuke, a da opet ne bude preskupo. Da da, nema se baš puno novaca. Nešto su mi dužni, nešto sam se i ja malo zaigrao, ali izvući ćemo se. Idem ja sad malo nešto i raditi, pa se vidimo uskoro. |
04.08.2004., srijeda
Prije godišnjeg
|
I eto, dobio ja malo i godišnjeg, iako nisam još ni smio, ali nema veze. Bio sam zadnja dva vikenda malo do mora, zabavio se, pomalo i odmorio. Nova autocesta je čudo, stvarno ste začas do mora (Dalmacije). Ali sve je to zamor kad se krene u petak poslije posla, a u nedjelju navečer već se kreće doma. Zato sad idem na 12 dana. I moram priznati da jedva čekam. Ali samo zbog odmora. Lagano plažica, kupanje, možda neka knjiga, sto manje noćnih izlazaka i alkohola - to je moja formula za ovo ljeto. Svi me pitaju zašto neću u Novalju, e ne bih da još dobijem i dnevnicu da budem tamo i da mi je sve gratis. E pa to isto imate cijelu godinu u ZG, pa zasto idete onda tamo. Odite radije malo na Ibizu, Mallorcu, Kretu ili Mauricijus, a hrvatsku Ibizu prepustite Slovencima, Cesima, Njemcima i inim. Malo napravite Tour de Jadran, vjerujte mi ima puno toga za vidjeti. Samo financije, ha? Da, financije predstavljaju najveći problem. Pogotovo mladima. Vele štedi. A od čega da štedim? Dobiješ neku plaću i što bih sad trebao, ne potrošiti ju? Ne bih trebao otići malo na more, ne bih trebao otići na piće, ne bih trebao voziti auto, a što onda da radim. Gomilao bi se novac na računu, a meni bi bilo glupo i dosadno. Zar je to način života, ma hajde! Ja ću uživati i dalje, a uživajte i vi. Treba biti pametan, ali ne i škrt prema sebi i ljudima koje volite. Shvatili? A ljubav? Pa ne mogu samo o njoj pisati, iako je najmisteriozniji pojam na svijetu. Trenutno sam zadovoljan, uživam i to je najbitnije. Čujemo se i vidimo poslije godišnjeg. |
22.06.2004., utorak
Opet dugi vikend
|
Nisam radio od petka. Nije da mi fali, nego glupo mi je što sam imao 4 dana i ostao doma. OK, nisam baš bio doma, ali nisam išao negdje dalje na more ili slično. Ma možda i bolje, pa kakvo je to vrijeme vani?! Sutra opet radni dan. Ma bit će dobar, predosjećam to. Jučer sam dobio od bivšeg poslodavca (dao Bog i budućeg - honorarno) vrlo lijepe pohvale za minuli rad, dok su ostale kolege dobili samo kritike na svoj račun. U subotu sam bio na frendovoj svadbi i postao slavodobitnik podvezice! Zanima vas kako? E ovako: nije bilo uobičajenog hvatanja podvezice nego se moralo malo i pomučiti za taj mladenkin detaljčić. Prvo smo mi muški morali plesati međusobno tango, živi smijeh. A onda je bila ona igra sa stolcima, nas 20 i 10 stolaca pa tko ne uspije sjesti kad muzika stane ispada. I tako ja sjednem par puta i eto me u finalu. Tamo sam bio malo lukaviji i uspio sjest prije majstora koji se poslije tako naljutio da je počeo razbijat, nevjerojatno! Bilo je dobro na svadbi, jedino sam možda malo prerano otišao doma, ali zato jer nisam ja vozio pa kad ovisiš o drugima... Idem spavati, dižem se za 6 sati, bok! |
10.06.2004., četvrtak
Drugi moj blog!
|
Evo ne mogu smisliti ni neki bolji naslov. Ne znam što mi je! Danas neću puno o ljubavi, bar ću se truditi da ne pišem o tome. Danas je bio neradni dan, a moja firma je spojila i sutra, imam 4 dana slobodno, a ja sam ostao doma. Nemam volje nigdje ni izaći. OK nije neka katastrofa, preživjet ću! U subotu idem na jednu momačku, što znači da u drugu subotu idem na svadbu. A baš sam mislio da ću izdržati neko vrijeme bez pijanstva (btw pijem samo vikendom, da ne bi mislili da sam alkić). Idem bez pratnje, ali da objašnjavam zašto morao bih se dotaknuti ljubavi pa onda bolje ne počinjati. Nogomet? Mogao bih malo o tome! Moja velika ljubav! Trenirao sam aktivno 8 godina i glupo odustao. Sad je aktualan zbog Eura 2004. Hrvatska može napraviti puno, a možda i neće. Nije to toliko bitno iako bi svima nama došla euforija kao naručena! Idem sad dole na cugu, vidimo se! |
31.05.2004., ponedjeljak
Živciranje (ljubavno)
|
Živciranje, a kome to treba? Zašto nismo više racionalniji? Ja se npr., najviše živciram zbog ljubavi. Bila ona sretna ili ne uvijek mi dade nekakav povod za živciranjem. A zašto? Da li je srce to koje najviše utječe na nervne sklopove? Svaki takav živčani dan ili samo sat je jako, jako dug! Ponekad i neizdrživo. Najbolji lijek je san. Ali što kad moraš obavljati normalne dnevne aktivnosti, a ti si ljubavno živčan? E kad bih ja imao recepturu za to bio bih sretan i manje živčan i lakše bi bilo sve. |
, zdravlje, posao, ljubav
, kuhanje, dijeta, ljubav
, skijanje, nogomet, ljubav
, izlasci, setanje, jogging, e da, ne znam jesam li vec spomenuo ljubav...